Hormoni su hemijske supstance koje utiču na funkcionisanje svih organa.
2551
page-template-default,page,page-id-2551,ajax_fade,page_not_loaded,,qode_grid_1300,qode-theme-ver-13.8,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.7,vc_responsive

Hormonski status

Šta predstavljaju hormoni i čemu služe?

 

Hormoni su jedinjenja koja se luče direktno u krv, a  regulišu rast, reprodukciju, metabolizam, pokret, disanje itd.  Hormoni su zapravo hemijski glasnici koji prenose “poruku” do ciljne ćelije na kojoj se nalazi specifični receptor. Receptori su posebne tvorevine najčešće proteinske strukture, koji se nalaze na samim ćelijama (nekada i unjihovoj unutrašnjosti), te se na taj način prepoznaju hormoni sa svojim receptorima na ciljnim ćeijama, nakon čega reaguju sa njima i nizom hemijskih procesa ostvaruju svoj efekat.

 

 

Čemu služi i šta je endokrini sistem?

 

Endokrini sistem je žlezdani sistem ljudskog organizma. U žlezadama se, pod uticajem spoljašnje ili unutrašnje sredine, sintetišu hormoni. Ovakvom reakacijom na informacije iz spoljašnjosti ili unutrašnjosti organizma ostvaruju se mnoge funkcije: rast, razvoj, seksualne aktivnosti, metabolizam, količina vode i minerala u organizmu i dr.

Bilo koja neravnoteža u hormonima može uticati na brojne bitne funkcije ženskog organizma kao i na celokupni metabolizam tela. Urednost menzesa, neuredna krvarenja, nastanak odliva, neplodnost, nastanak cisti, gojaznost, spontane pobačaje, povišen krvni pritisak i šećer u krvi, policističan poremćaj jajnika, nervozu, varenje, funkciju bubrega i jetre, nedostatak ovulacija, pojavu polipa, ubrzan rast mioma i tumora dojki, opadanje kose i jos mnoge druge!

 

 Koje žlezde čine endokrini sistem:

 

  • hipotalamus
  • hipofiza
  • epifiza (pinealna žlezda)
  • štitna žlezda
  • paratiroidne žlezde
  • timus (grudna žlezda)
  • pankreas
  • nadbubrežna žlezda
  • jajnici i testisi

 

Hormonski status

 

Endokrini sistem, kao što je gore navedeno kontroliše veliki broj funkcija u organizmu, pa samim tim i reprodukciju. Jedno od najvažnih ispitivanja prilikom lečenja steriliteta je analiza reproduktivnih i tireodnih hormona. Odstupanje od referentnih vrenosti ovih hormona može nas dodatno usmeriti na dalja ispitivanja.

 

 

Kada se radi hormonski status

Bazalni hormonski status pokazuje vrednosti hormona između 2-5 dana menstrualnog krvarenja.  Nekada se rade setovi hormona 7, 14 i 21 dana ciklusa. Tom prilikom se analiziraju vrednosti sledećih hormona:

 

E2 (estrogen, estradiol)

  • Ovaj hormon luči se tokom prve folikularne faze menstrualnog ciklusa, i njegove najviše vrednosti su pred ovulaciju, a nakod toga sledi postepeni pad (ukoliko ne dodje do oplodnje). Nivo estradiola se značajno smanjuje u menopauzi. Ovi hormoni deluju preko receptora u materici, hipotalamusu i hipofizi, vagini i dojki i dr. U toku puberteta omogućavaju razvoj polnih organa i drugih sekundarnih polnih osobina. Estrogeni deluju na koštanu masu tako što sprečavaju apsorpciju, ali i pozitivnio deluju na izgradnju kosti. Takođe, povećavanjem nivoa HDL u krvi, te sprečavanju proces ateroskleroze.

 

Progesteron 

  • Progesteron je hormon koji dominira u drugoj fazi (lutealnoj) menstrualnog ciklusa. On se luči u žutom telu jajnika nakon ovulacije. Merenjem vrednosti sedam dana nakon očekivane ovulacije (21. dan ukoliko ciklusi traju 28 dana) konstatuje se da li pacijentkinja ima ovulaciju. Pod uticajem progesterona endometrijum se priprema za implantaciju oplođene jajne ćelije.

 

Progesteron kao hormon ima sledeće efekte:

 

  • Održava sekretornu aktivnost materice u drugoj fazi menstrualnog ciklusa
  • Utiče na rast i razvoj dojki
  • Negativni povratni efekat na mozak (FSH i LH)
  • Za vreme trudnoće smanjuje mogućnost neželjenih kontrakcija

 

 

 

Hormoni hipofize: FSH i LH i zašto su bitni?

 

 

  • Hipotiza je zadužena za lučenje oba ova hormona. FSH i LH u zajedničkom delovanju su glavni hormoni koji utiču na stvaranje folikula i razvoj jajnih ćelija u jajniku. Nivo FSH hormona se veoma često povećava u menopauzi. Hipofiza počinje da ga luči više zbog sve slabijeg lučenja polnih hormona i senzitivnosti jajnika za ova dva hormona u periodu menopauze.

 

 

      a.) –FSH (folikulostimulirajući hormon) 

 

  • Ovaj hormon podstiče rast folikula u jajniku, FSH je i jedan od pokazatelja ovarijalne reserve, povišene vrednosti FSH nas upučuju na smanjenu funkciju jajnika.
  • Njegova glavna uloga je stimulisanje rasta folikula kod žena (kao i spermatogeneze kod muškaraca). Stimulišući produkciju estrogena, estrogen posledično dovodi do povećanja debljine endomerijuma. On je hormon pod čijim se dejstvom u svakom ciklusu selektuje i podstiče rast par manjih folikula od kojih će se daljim rastom uglavnom samo jedan folikul razviti do pune zrelosti, ovulirati i dati zrelu jajnu ćeliju. Paralelno sa rastom folikula određene ćelije (granuloza ćelije) folikula sve više luče estradiol – jedan od osnovnih estrogena čiji visok nivo sistemom negativne povratne sprege umanjuje lučenje FSH u hipofizi i smanjuje njegov nivo.
  • Sa starenjem žene i smanjenjem njene ovarijalne rezerve rast folikula i proizvodnja estrogena je sve manja tako da u odsustvu negativne povratne sprege organizam pokušava jače da stimuliše jajnik većom proizvodnjom FSH. Posledica toga je da su bazalne vrijednosti ovog hormona (od 2. do 5. dana ciklusa) u ovoj situaciji povećane.To je osnova za jedan od najčešćih testova u proceni ovarijalne reserve (bazalni nivo FSH) koji ginekolozi koriste u svakodnevnom radu. Visoke vrednosti FSH u ovom periodu ukazuju na smanjenje ovarijale rezerve, odnosno smanjen potencijal jajnika da daje ovulacije i zrele jajne ćelije.

 

       b.) –LH (luteinizirajući hormon) 

 

  • LH hormon koji pratimo na sredini menstrualnog ciklusa, kao i u lutealnoj fazi. Njegov pik nas upućuje na to da je kod pacijentkinje došlo do ovulacije (14.dana, ukoliko ciklusi traju 28 dana). Takodje odgovoran za period pripreme za implantaciju oplođene jajne ćelije.

 

 

 

PRL (prolaktin) 

 

  • Prolaktin je hormon zadužen za podsticanje mlečnih žlezda i njihove pripreme za dojenje, kao stimulisanje lučenja mleka nakon porođaja. S obzirom da zavisi od rada hipofize, njegove vrednosti variraju tokom dana i menstrualnog ciklusa. Međutim, lučenje hormona prolaktina igra veoma važnu ulogu i u procesu ovulacije. Hiperprolaktinemija tj. povećane vrednosti prolaktina, blokiraju lučenje FSH I gonadotropina, što može biti jedan od uzroka steriliteta. Hiperprolaktinemija je stanje koje jako ometa proces ostajanja u drugom stanju ali se na sreću može lako izlečiti. Prolaktin se često meri više puta u toku jednog dana i to se tada zove Dnevni profil prolaktina. Obično se meri 2h posle budjeja.

 

T (testosteron) 

 

  • Ovo je glavni androgeni (muški) hormon. Kod žena, kao i kod muškaraca, testosteron se sintetiše u određenoj količini u nadbubrežnim žlezdama, kod žena se najvećim delom stvara u jajnicima, a  kod muškaraca u testisma. Nivo testosterona povećava se tokom trudnoće i varira tokom menstrualnog ciklusa. Kod pacijentkinja povišene vrednosti testosterona mogu ukazivati na sindrom policističnih jajnika, ali i na ozbiljnija oboljenja.

 

 

SHBG (sex hormone binding globuline) 

 

  • u prevodu ovo je glikoprotein koji vezuje polne hormone. Seks-hormon vezujući globulin se sintetiše se u jetri, važan je za vezivanje i transport testosterona. Vrednosti seks-hormon vezujućeg globulina mogu biti povišene u kasnoj trudnoći ili nakon uzimanja estrogena. U problemima steriliteta je veoma važan je njegov odnos sa testosteronom.

 

 

Hormoni štitne žlezde

 

  • T4 – fT4 – tiroksin – hormon štitne žlezde koji se u plazmi nalazi vezan za protein i u slobodnoj (free) formi
  • T3 – fT3 – trijodtironin – hormon štitne žlezde koji se u plazmi nalazi vezan za protein i u slobodnoj (free) formi,

 

TSH (tiroidni stimulišući hormon – tireotropin) – luče ćelije prednjeg režnja hipofize,

  • tiroidni stimulišući hormone deluje na štitastu žlezdu, tako što stimuliše lučenje hormona T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Poremećaji funkcije štitaste žlezde su veoma česti. Na smanjen rad štitaste žlezde ili hipotireozu, ukazuju povišene vrednosti TSH. Kod pacijentkinja u postupku vantelesne oplodnje i blago povišene vrednosti TSH je potrebno korigovati. Suprotno ovome, snižene vrednosti TSH uz visoke nivoe T3 i T4 nas upučuju na hipertireozu. Bitni su jer značajno mogu uticati na plodnost žene.
  • Anti TPO, Tg – At – su parametri koji se određuju za dijagnostikovanje autoimunih oboljenja tireoidee, naročito Hashimoto, tireoiditis i Gravesovo oboljenje
  • TSH – receptorska antitela – autoantitela koja mogu stimulisati ili blokirati tireotropne receptore, stimulisati rast tireoidee i inhibirati vezivanje TSH
  • Tireoglobulin – glikoprotein – koji se sintetiše i čuva u koloidu folikula štitne žlezde

 

 

Hormon paraštitaste žlezde

  • PTH – parathormon – hormon paraštitaste žlezde. Ima važnu ulogu u regulaciji metabolizma kalcijuma i fosfora

 

Hormoni nadbubrežne žlezde

Kortizol – hormon kore nadbubrega, koji je pod direktnom kontrolom ACTH

 

Ostali hormoni

 

Beta HCG – humani horionski gonadotropin je protein kojeg luči tkivo posteljice, a naziva se i hormonom trudnoće. Najvažnija mu je funkcija podrška žutom telu u jajniku koje u prvih sedam do devet dana trudnoće luči hormon progesteron (tzv. čuvar trudnoće)

ACTH – adrenokortikotropni hormon – luči ga prednji režanj hipofize pod kontrolom hipotalamusa

SHBG – sex hormone binding globulin – je protein za koga su u plazmi vezani polni hormoni

DHEA-S – dihidroksiepiandrosteron – je muški polni hormon

PAPP-a – pregnancy Associated Plasma Protein A – sintetiše ga posteljica

Anti Milerov hormon – se stvara u polnim žlezdama i veoma je značajan tokom embriogeneze

Inhibin A – je protein kojeg stvaraju posteljica i fetus

Inhibin B – sintetišu ćelije jajnika, i on je direktan pokazatelj aktivnosti jajnika, pre nego FSH.

 

Inhibin B 

  • hormon koga sintetišu ćelije u jajniku. Inhibin B tj. njegove vredosti mogu biti pokazatelji ovarijalne rezerve I funkcije jajnika. Nivo inhibina B pada ispod granica referentnih vrednosti 4 do 5 godina posle menopauze. Vrednosti ovog hormona variraju tokom menstrualnog ciklusa, najviše su tokom folikularne faze, a najniže sredinom lutealne faze menstrualnog ciklusa. Posle menopauze vrednosti inhibina B znatno opadaju.

 

AMH (Antimilerov hormon) 

 

 

  • Antimilerov hormon predstavlja najviše i najčešće korišćen pokazatelj ovarijalne rezerve. Njegova vrednost se može meriti bilo kog dana menstrualnog ciklusa, jer nije podložan varijacijama pod uticajem gonadotropina i drugih faktora. Merenjem nivoa AMH u krvi može se predvideti nastupanje promena vezanih za perimenopauzu . AMH je hormonski marker kojim se kvantitativno predviđa rezerva jajnika, pomaže u predikciji vremena menopauze i najbitnije, predikciji ovarijalnog odgovora i šansi za trudnoću u postupcima vantelesne oplodnje.

 

Insulin (hormon pankreasa)

 

  • Insulin – hormon pankreasa koji omogućava ulazak glukoze u ćelije. Ćelije našeg organizma najveći deo energije dobijaju iz glukoze. Kod insulinske rezistencije, Glukoza ne može da uđe u ćelije i nagomilava se u krvi. Pankreas potom luči još više insulina, u pokušaju da ipak ubaci glukozu u ćelije i tako ih nahrani. Kao rezultat u krvotoku u telu se povećavaju koncentracije glukoze i insulina. Hiperinsulinemija je povišen nivo insulina u organizmu, a hiperglikemija šećera.

 

One povećavaju rizik od nastanka dijabetesa i srčanih oboljenja. Javlja se kod žena od 20 do 30 godina, u 95 odsto slučajeva kod onih koje nisu rađale. Kod 70 odsto pacijentkinja sa PCO sindromom postoji insulinska rezistencija.

Podaci nam ukazuju da je poremećaj insulina prisutan kod 80 odsto gojaznih osoba sa PCO sindromom i samo 30-40 odsto pacijentkinja koje imaju ovaj sindrom, ali nisu gojazne.

Spotani pobačaji su učestaliji kod pacijentkinja sa insulinskom rezistencijom i hiperinsulinemijom zbog narušene regulacije metabolizma šećera.

Osnovne preporuke za lečenje insulinske rezistencije su iste za sve – pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost i lekovi ili dodaci ishrani.

 

 

Test opterećenja glukozom

 

  • Test krvi kojim se utvrđuje nivo šećera i insulina u krvi;
  • Radi se nakon obroka ili tako što u laboratoriji popije određena količina glukoze, a zatim se u određenim vremenskim razmacima vadi krv;
  • Traje 2-3 sata;
  • Služi za dijagnostiku poremećaja odgovora organizma na metabolizam šećera.

 

 

Vaš pregled i hormonske analize kod dr Radovića, možete zakazati još danas, klikom dugme –KONTAKT.

Zbog angažovanosti više ginekologa u ordinaciji potrebno je naglasiti ime lekara koga želite odabrati za vaš pregled!

 

dr M. Radović, dr M. Cakić

 

 


 

NAPOMENA

Sadržaj web sajta nije zamena za profesionalni medicinski savet, dijagnozu ili terapiju i nije prilagođen ličnim potrebama pojedinog korisnika. Informacija sadržana na sajtu je predstavljena sa namerom obrazovanja korisnika u pogledu zdravlja i lečenja. Informacije na sajtu dr Radovića nisu zamena za lekarski pregled niti su sugestija za određeni program lečenja. Cilj informacija na sajtu je da dopuni vašu informisanost o zdravlju i lečenju. U slučaju zdravstvenog problema obratite se vašem lekaru ili drugom stručnom licu radi pregleda u ovlašćenoj zdravstvenoj ustanovi. Pre primenjivanja bilo kakvog saveta pročitanog na sajtu dr Radovića se obavezno posavetujte sa nadležim lekarom ili/i obavite pregled kod istog.

 

Podeli ovu objavu
Call Now Button